Sinoć sam izgubila jednu stolicu pa gledam. Potpuno je normalno da za ovim stolom budu četiri stolice. Jesam li se nekamo penjala po njoj? Nemam se kamo penjati. Jesam li na njoj sjedila u kupaonici? Nisam. Jesam li na njoj sjedila u sobi u kojoj se presvlačim? Nisam. Je li netko mogao ući u stan i ukrasti je? Nije.

Na fotografiji stana koju sam snimila drugi dan dolaska vide se samo tri stolice. A ja jedna. Sluđena. Nahuškana potrebom da svaka stvar ima svoje mjesto i pripadajuće društvo.

Čak i kad ona sama ne postoji.