Kada je nesrećan
primećuje sve pojedinosti –
kako zaljubljeni muž
grli pažljivo svoju debelu ženu,
kako dete drži
za ruku majku,
kako se u glupim pesmama suseda
neprekidno ponavlja
ljubavi moja, ljubavi moja…
Prati svaki gest onog muškarca –
kako stavlja ruke
oko širokog struka svoje žene,
kako se ona osmehuje
i saginje glavu u stranu.
Vidi kako dete uporno traži
gledajući odozdo oči svoje majke,
a ona gleda pravo napred i govori mu:
– Hajde, brzo, brzo, brzo…
Posle mu sine,
da samo jedan mnogo tužan Gospod
može da bude pažljiv
sa svim ovim pojedinostima.
Zato što izlazi,
da je srećnim ljudima
potrebno mnogo
manje.