ISTI SAN

Uhvatio te san moje smrti i ne ustaješ od snova
Ako…
U javi
Ima samo bola očiju od usporenih kretnji
Živih boja detinjstva koje se slivaju uvis bez oblika
I svaki drugi je lud u svojoj vrsti i mali
Jezovito jauče
Oblaci menjaju smjer
Kiša
Ako…
Igra jazz muzika u limenim glavama i navodnjava gljive
One se nemilosrdno množe na površini glave
Kosa je otpala

I dalje spavaš na fotelji koja vonja na mačju mokraću
Ako…
Ko zna čiju mi mokraću mirišemo i čiji karijes žvaćemo svaki dan
Tek pokatkada ličimo na sretno dete na leđima delfina
Ti…
Iz gotskog dvorca sa gušenim kaputom od paukova
I na sedoj ti bradi rastu fluorescentni korali
Ona…
Namazana voskom tuge
Sanjivo se osmehuje, samo retko kada plače
Ako…
Kiša…
Pada nalik srebrnim žicama na leđima iskrivljenim kao samar
Prepuno drva tuge

Bio jednom…
Čovjek obješena vrata na konopcu a tijelo
Sramno se ljuljalo komad goveđeg mesa defilirajući kasapnicama
Ova…
Bajka ispuhanih točkova tvoga života
Ostavljala je tragove na još uvijek smekšalom asfaltu od buke protesta
Ne sjećam se što je pisalo na parolama
Kiša…
Ako…
Praštam ti…

DALEKO

I

Videla sam okamenjene osmehe luda

Kako na njihovim licima masni crvi rastu

Gusenice tenkova bučnih nad glavom

Bežala sam od jezika lutki

Daleko…

Osetila sam miris kuvanog jela od Orka

Sa mirisom poruba i jarčevom pesmom slaveći

Lov na decu i kupljena srca

Bežala sam od melodije klanja

Daleko…

Čula sam urlike žena u orgijama templara tresnutih

Na raščupanoj kosi grožđe opijanja je palo

Izložbe silikona na revijama nagrada

Bežala sam daleko od dijadema

Daleko…

Ispiranje vrana pod pepelom priviđenja iškrabanih

Reči ispljuvane na zakrpljene narode

Videla sam njihovo pokleknuće nad bogolikim ljudima

Bežala sam od svetih sunaca

Daleko…

Videla sam strojeve mrava sa belim zastavama podignutim uvis

Kićeni instinkt na linijama konca putujući

Osetila sam osvetu u žilama sapijensa vijoreći se

Pete sam parala bežeći

Daleko

Daleko

Daleko

II

Popeh se na brda na glavama kalemljenim

Tetoviranim njuškama pokrivenim prašinom paganskom

Poklonih četvrt mog epileptičnog mozga

Okliznuh se stenama nizbrdo

Da bih pala dole

A dole…

Mrak bjesova mi se privide

Legendu čovečanstva ispričaše mi

Naručiše mi ples nad kiselinom mokraćnom

Rodi se sunce bez linija svetlih

… San

A u snu

Mnogo je limenih vozova prošlo

Rogovi bikova probušiše mi kapije

Zvuci djembi odzvanjaše mi u ušima

Koliko li snova usnih u snu

Srednjevekovna zvona me probudiše

A u buđenju

Zatvorih oči

Pobegoh daleko

Daleko

Daleko

A “daleko”

Pružena pamučna ruka me dozva

“Ja sam ti” reče mi

Rasklopih neoformljena krila

Popesmo se gore

Gore

Gore

A “gore”…

III

“Gore”

Ima “ničega” zamotanog “tobom”

Ti čekaš svetlo da izbije iz tebe

Svetlo te čeka da iz njega iznikneš

Ti i svetlo

Ništa

Dođite u “ništa”

Ja i glas

Ništa

Želim da vidim leptire od pomorandži

sudarenih na kosi

Ja i pogled

Ništa

Pokušavam da osetim zemljinu ranu

Ja i bol

Ništa

Pokušavam da ne pokušavam ništa

Ja i ja

Ništa

IV

Vratih se

ovde gde modri skakavci smrt ti pevaju

točkovi mažu asfalt tvojom krvlju

ovde gde krckaju samlevene kosti životinja

lov na lisice za dugovrate gospe

ovde gde deca plaču za sisama očeva

mleko bazdi na cvet opijuma

ovde gde se tope ledene antičke spilje

oblaci obavijeni otrovom tarantula

vratih se

ovde se zemljina kugla posmatra iz skupljene vagine

ne širi se

ne širi se

izdaleka

daleka

daleka

dođoh ovde

gde čovek jede ljudsko meso i izlučuje čoveka…

RED BALLOON

Jednog ćeš dana na zemlju pasti

Ispuhan balon škrabasto dezorijentiran

Ako te nađem obešenog o neku granu samoće

Pokloniću ti dah do savršene okruglosti

I svezaću te kao kolajnu s vrpcom mira

I videti te kako ustaješ s mojim dahom

Tamo gde te čeka fešta razmaženih sunaca

LUCID DREAM

Bila sam samo dete

Na leđima mi nacrtaše kuću kao grb

Otvorenih prozora i s dimnjakom

Koji je dimio iznad moje glave

Kornjača hoda…

Kornjača hoda…

Zelenooki blede u gradskim portretima

Bledila se umnožavaju svakim danom po zidovima sivim

Mitovi poraza u ljudima zamišljenim

Osvećeni na zidnim ikonama posmatraju žive

Živi teku

Živi teku

Živi na asfaltu sade eksere

Kako bi pričvrstili poraze na zidnom vremenu

Slike bežanja na tavanu neba obešenog

U drevnu budućnost mora se potapaju

Potapaju

Potapaju

Zamrznute duše na mojim leđima poskakuju

Venuće njihovih prikovanih ikona opevavaju u lebdećem prostoru

Veliki je praznik poraza a kuća na leđima je osvetljena

Oni dolaze

Svi oni dolaze

Bila sam tek dete

Na leđa mi nacrtaše grb kuće

Čujete li me sejači eksera

Oni su svi tu našli utočište

Nemojte ih tražiti drugde

Nemojte ih tražiti

Otvorenih prozora i s dimnjakom iznad

Koji je dimio nad mojom glavom.

Toplo je pored vatre

Reče mi zelenooka

Uzmi svoju lutku i igraj se samnom

Farewell to Belgrade

Three times I kiss you farewell, Belgrade.

Once for your brimming streets and crumbling houses, your defiant greenery and sooty walls, your buses, trams, monuments, slopes and stairs.

Once for for your busy, beautiful crowds, walkers, drivers, talkers, smokers, drinkers, shouters.

Once for your larger-than-lifeness, your tucked-away brutality, your childish, glorious friendliness and all the promises that circle your skies like a everlastlingly turbulent flock of jackdaws.

Three times I kiss you farewell, Belgrade, wondering ”Will there be a revelation when the final moments are taken from my hands?”

generalblom-701206403573014107_209173254

 

War museum, get-together & tripice

The war museum in Kalemegdan is–not surpringsingly–a labyrinth of corridors and display cases where Ex-Jugoslav and Serbian history is exhibited in all its spectacular complexity and brutality. Our head spun after trying to follow this confusing and often disturbing story, told by artifacts like an Illyrian spear, a Byzantine helmet, a janissary uniform, a German incendiary bomb, a chetnik hat, a partisan machine gun, a Croatian AK-47, an Albanian mortar, a NATO graphite bomb.

It was somewhat peculiar to see the story of the chetniks and the partisans told parallelly.
Somewhat peculiar to see the story of the chetniks (left) and the partisans (right) told in parallell.

It was a relief to leave the stale air of the museum and stand on the sunflooded ramparts of Kalemegdan and feast our eyes on a hawk hovering over us.

The muddy waters of Sava meeting the clear waters of Danube.
The muddy waters of Sava meeting the clear waters of Danube.

In the evening, I threw a goodbye party to old and new friends. I offered ärtsoppa med varm punsch (pea soup with hot punch), some weird Swedish drinks and salty licorice.

We look somewhat caught in the act of doing some mischief.
We look somewhat caught in the act of doing some mischief.

After this Vorspiel, we went to the best restaurant experience of my stay: Stara Hercegovina, where my friend Petter had some—yuk!–tripice.

The smell of tripe is far from indescribable. It's like a whiff from an old-fashioned crapper.
The smell of tripe is far from indescribable. It’s like a whiff from an old-fashioned crapper.

I went home to my flat, feeling like Fritiof in the song Fritiof Anderssons paradmarsch (without the snow).

Här kommer Fritiof Andersson, det snöar på hans hatt,
han går med sång, han går med spel!
Hej, mina lustiga bröder!
Det knarrar under klackarna, det är vinternatt.
Hej, om du vill, säg bara till,
så går vi hem till Söder!

Here Fritiofsberg Andersson,
it snows on his hat, he goes with singing,
he goes with the game!
Hello, my cheerful brothers!
It crunches under your heels,
it’s winter.
Hey, if you want, just let me know, so we go back to Söder!

Hej mina lustiga bröder!
Hej mina lustiga bröder!
IMG_4992
Whoops, guess there is some cleaning up to do.

Giving lecture about science communication

It may seem peculiar that my assignment this morning was to give a lecture at the Faculty of Biology: three hours about science communication in the library where portraits of stern professors from times past looked down at me and the students.

BF_170px
The logo of the Faculty of Biology – ”Б” for Биолошки and ”ф” for факултет.

Actually, this was the seed from which my entire visit grew and was planned before I even heard of the Kuća Za Pisce program. (More about this stuff here.)  The individuals involved know how grateful I am for the efforts they made to create this opportunity for me.

Outside the Faculty of Biology at Studentski park.
Outside the Faculty of Biology at Studentski park (where the Faculty of Pilology also is situated).

Here am I on my way to the lecture. This photo is a great representation of how Belgrade has made me feel: curious, vitalized, young and prepared to be vulnerable.

Leaving my flat—a square door in a square Instagram photo (taken by Petter Lönegård).
Leaving my flat—a square door in a square Instagram photo (taken by Petter Lönegård).

 

krokodilova kuca za pisce