(*"Tu n'as rien vu à Belgrade", d'après "Hiroshima mon amour", Alain Resnais-Marguerite Duras)
Impressions péremptoires
1. Le Serbe est grand. C'est-à-dire le Serbe jeune est grand. Il est costaud. Il est sportif. Le Serbe jeune est costaud, c'est-à-dire en pleine forme, c'est-à-dire occidental, c'est-à-dire international. Le Serbe jeune peut être hipster c'est-à-dire occidental c'est-à-dire international aussi, mais c'est plus rare. Je veux dire le Serbe, jeune, est plutôt sportif et costaud.
1.1. Le Serbe vieux est plus petit.
1.2. Le Serbe jeune semble, à Belgrade, plus...
Pročitaj više...
Prodje avgust kao Milosevic, kao da ga nije ni bilo. Ali naravno, ne sme se zaboraviti na njega i njegove, to treba da bude lektira od prvog razreda u ovoj zemlji, kao sto se ne moze reci da je mesec za mene samo prosao. Jer od kada sam poceo da prevodim romane pre dvadeset godina, nikad nisam ovako skoncentrisano mogao da sedim, i sedim, i sedim. Uradio sam vise pametnog posla za mesec dana nego Dinkic za deset godina. Dicim se. I razbacujem se sad nekim imenima. Ali nisam diskutovao domacu politiku ovih nedelja. Nego samo cujem druge kako pricaju o tome. Uglavnom, sve po starom. Ali Beograd...
Pročitaj više...
Vreme leti i zimi i leti, stalno je govorio jedan moj sada vec pokojni drug, Gradimir. To mu je bila fora. Glavna. Dosao sam u rodni Beograd kao "rezidencijalni pisac", sto mi je vrlo cudno. Ne zato sto nisam pisac vec prevodilac, nego sto sam dosao u rodni grad da zivim u jednom nepoznatom stanu, u jednom nepoznatom delu grada (pri kraju Despota Stevana, Dorcol?), roditelji mi zive na samo dva, tri kilometara odavde, tamo uvek stanujem kad boravim ovde, da li da idem tamo sad, veceras, sutra, sve vreme ...? Da li ce se ljutiti ako ne odem, ako radim po ceo dan, to jest ako radim to sto sam dosao...
Pročitaj više...
When Michel Foucault was asked about silence in an interview conducted by Stephen Riggins, he said just what the title of the blog is – “There is not one but many silences”.
And living in Belgrade for now two weeks, I am hell sure about this. I don’t know if you can call it living, but if living means intersecting with one kind of a silence in between 40 people who drink rakia and beer and listen to shitty music while talking in polyglot frequencies, then this is me.
This city offers you a wide range of different silences. If you walk down the river it’s a pure silence. Its literally...
Pročitaj više...
Yes, 9 days. And after passing these nine days in Belgrade, I would like to make an open letter to this Bello-city, cause after all, it is just the first thing you can notice coming here. This city is Bello, white and dizzy, tricky. Astonishing.
Bello bre, you have to really take care of your drivers. For nine days, there were more than 10 attempts of cars hitting me. An old disturbing woman after all was yelling and drying her throat by offending and passing on the worst part of Serbian language.
Bello, I do believe that you can reach and overdo 35 degrees. It was just today, I am not feeling...
Pročitaj više...
(Lorensu Ferlingetiju)
Ja sam Špetim Selmani,
Ja sam žaba u zaboravljenoj bari
Živim tihim životom u iznajmljenoj sobi
s ispucalim zidovima i krevetom
koji miriše na zaboravljene ljubavi,
koji miriše na nikad zaboravljene ljubavi,
pozivi me bude ujutru,
da saperu grehe koje sam počinio u snu
grehe koji dolaze iz zemlje praznih snova,
s vremena na vreme napišem po pesmu i to mi donosi žene,
razumnost i bol,
ali umreću čekajući ih na autobuskim stanicama,
svaka žena koja mi dođe zbog toga što pišem,
dolazi i odlazi uzimajući ponešto...
Pročitaj više...
NA KRAJU KRAJEVA
(Pokušaj razmišljanja na način moje sestre Šahe i Elmaza Krasnićija kao izraz iskrene ljubavi prema njima)
Na kraju krajeva moja sestra misli da je svet lep
i u poslednjem i neopovrgljivom činu ona valjda i jeste u pravu
a njena je filozofija neporeciva
tako da nije uopšte važno to što smo mi rušitelji normi
pravila i zakona...
Na kraju krajeva ideja da moja sestra treba da uči od mene i
nije tako loša
kažem joj svet je pun ruža samo pazi kuda gaziš
kažem joj svet je pun vukova samo pazi na svoj refren
kažem joj svet je lep veruj u to premda istinu nikad...
Pročitaj više...
Pusti me umu
Vijuge tvoje okomito probijaju
Ružičasto sunce me čeka u zoru
Bebe se smeju šećerasto
Odveži me
Tvoja užad bazde
Na cvet kanabisa
Božje kose
Teku
Teku
Umu pusti me
U majčinoj utrobi ja sklupčana
Spavam
Pusti me
Kristali padaju na njene crne kose
Ona razmišlja kakvo će mi ime nadenuti
Kada budem došla tebi
Neminovno
Pročitaj više...
Poslednji komentari