dasa drndic

Susreti (2)

S Vladislavom Felbabov diplomirala sam u julu 1968. Ispiti su se odvijali s više od mjesec dana zakašnjenja zbog studentskih demonstracija koje su se iz Evrope na beogradske ulice prelile 2. juna iako je povod za njih bio naizgled beznačajan. Sutradan je donesena odluka o općem štrajku Univerziteta u Beogradu, prekinuta su predavanja, a polaganje ispita je odloženo. Ne znam gdje je tada bila Vladislava, ja sam nakon šestomjesečne pripreme diplomskog zaklopila knjige i uključila se u demonstracije. Onda je nas petero iz generacije diplomiralo u prvom ponuđenom roku, negdje u julu 1968....

Pročitaj više...

Sretna 2013.

  Sretno u 2013.   /kliknuti na link/            

Pročitaj više...

Susreti

Naravno, nije moglo proći bez susreta, ovo moje bivstvovanje u Beogradu. Neki od tih susreta bili su dogovoreni i dugo čekani, uzbudljivi i reminiscentni, sve od prošlosti sazdani pa začinjeni iskricama sadašnjosti, neki susreti bili su slučajni (ukoliko bitne slučajnosti postoje), veseli i manje veseli, neki čak tegobni. Ali svi ti susreti potvrđivali su kako je pamćenje varljiv i prevrtljiv igrač, kako nam zna pomutiti vid ili pak razbistriti pogled, kako nam može razmještati uskladištene slike pa iz jednog albuma prebacivati ih u drugi i tada praviti nered. No, kako je svaki...

Pročitaj više...

Ich habe einen Koffer in –

Evo odlomka iz moje nedavno objavljene knjige Belladonna (Fraktura, Zaprešić 2012.) koji se u neku ruku uklapa i u ovaj jednomjesečni rezidencijalni boravak ovdje. Dakle: Kad se raspadala Jugoslavija Andreas Ban iz Pariza vraća se u Beograd, a gdje bi. I dobiva otkaz. Kažu mu, sad si državni neprijatelj, Hrvat. To da je Hrvat ne smatra važnom činjenicom, ima svoje ime. Netko ipak o tome vodi računa. Andreas Ban glođe svoju ušteđevinu koja je ionako nikakva. Bliska prijateljstva se krune. Kolege postaju Šešeljevi simpatizeri. Andreas Ban luta ulicama, obilazi svoje grobove. Poznanici...

Pročitaj više...

Ponovno Beograd

Sad će tri mjeseca kako se jednom tjedno javljam desetominutnim tekstom na Trećem programu Hrvatskog radija. Tamo nas petero govorimo uglavnom o onome što nas tišti, što tišti neke ljude oko nas, ne sve. Bila sam u Sarajevu mjesec dana, pa sam pisala o Sarajevu, sad sam ovdje, u Beogradu, pa sam mislila pisati o Beogradu. Međutim, Beograd je za mene posebna priča. Nakon trideset i osam godina života u njemu i onda nakon dvadeset godina izbivanja iz njega, činilo mi se da je ta priča beogradska neprolazna, sa svim lijepim i zapamtljivim poglavljima u njoj skrivenim, ali i s onim segmentima...

Pročitaj više...