Hodajući vrtovi

Djevojke koje u mom rodnom gradu prodaju ruže odjevene su pristojno, decentno. Ponekad izgledaju kao da su upravo održale konferenciju za novinare. Lijepe su.  Tihe su. Prilaze stolovima. Buketima mirisnog cvijeća stvaraju neugodnu atmosferu.

– Hoćete li kupiti ružu za mladu damu?

– .

U ovom gradu, dok uz kavu razgovaramo o stotinama djece što lutaju ulicama i nisu sigurna jesu li im očevi otputovali avionima u Njemačku, prilazi nam žena koja se stisnula u pranju i prodaje ruže iz nečijeg vrta. Vrlo škrtog vrta. Jedna ruža košta stopedeset, a stisnutoj ženi od toga pripadne trideset dinara. Za trideset dinara možeš pješke prijeći pola grada i kupiti kolačić sreće u kojemu piše:

OKO IDE GDJE HOĆE, ALI NOGA NIKADA.

Tako, s ružom u ruci, korača mladost u jednom, a starost u drugom gradu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *