Category Archives: blog

Hodajući vrtovi

Djevojke koje u mom rodnom gradu prodaju ruže odjevene su pristojno, decentno. Ponekad izgledaju kao da su upravo održale konferenciju za novinare. Lijepe su.  Tihe su. Prilaze stolovima. Buketima mirisnog cvijeća stvaraju neugodnu atmosferu.

– Hoćete li kupiti ružu za mladu damu?

– .

U ovom gradu, dok uz kavu razgovaramo o stotinama djece što lutaju ulicama i nisu sigurna jesu li im očevi otputovali avionima u Njemačku, prilazi nam žena koja se stisnula u pranju i prodaje ruže iz nečijeg vrta. Vrlo škrtog vrta. Jedna ruža košta stopedeset, a stisnutoj ženi od toga pripadne trideset dinara. Za trideset dinara možeš pješke prijeći pola grada i kupiti kolačić sreće u kojemu piše:

OKO IDE GDJE HOĆE, ALI NOGA NIKADA.

Tako, s ružom u ruci, korača mladost u jednom, a starost u drugom gradu.

Ambasadori volje

Autobusima, gradom stariji muškarci i žene ne žure. Nose očuvana bež odijela, stavljaju ruž na bezgranične usne. Uljudni zbog nekih drugih vremena, nikako zbog mirovine. U mirovini možeš kupiti lijekove, poneke dobiti na crvene ili žućkaste oči. Možeš kupiti malo vrhnja, malo mesa, ne i novo odijelo, a najlonke čuvaš isturpijanim noktima. Kažeš, hvala. Kažeš, doviđenja.

Na ponekim autobusnim postajama, rasvjetnim stupovima i zamračenim izlozima živi čovjek koji seli klavire. I onaj koji je napisao velikim štampanim slovima da buši rupe. Ovdje posluje onaj koji baca pljeskavice na pod kad mu se, uz njih, naruči i ketchup. Posluju i oni što prodaju Barbie lutkice bez ruku i ošišane kose, grafike s Gadafijevim likom. Pet stotina dinara cijene se sandale koje nisu na stopalima milosrdnice prešle Indiju uzduž i poprijeko, već u sebe spremile kišu i vjetar ovog velegrada. I koje možeš prisloniti na uho kao morske školjke.

 

 

Bijeg

Sve je petnaest minuta od bilo kuda. Ništa nije pet. Promet je, kažu, strašan. Žele otići, napustiti promet. Kad god izađem iz stana, nemam ideju gdje ću biti i koliko će mi za to trebati prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

U šalicama kave deseci razgovora. Polemike sa sjećanjima, dijagnozama i prognozama. S mlijekom ili bez, i ovdje žive ljudi koji su se umorili od razgovora. Ispod mog balkona, dolje na asfaltu, baka u kolicima ogrnuta dekom. Djeca se ljuljaju. Ne mrze.

Na selo, jer promet je strašan. Na selo, ako ne sagrade metro.

Selo je lijepo ako uzgajaš lavandu i za druge. U suprotnom, samo će tvoja kuća mirisati na zahod. No, ako kapneš nekoliko kapi ulja lavande na jastuk, dobro ćeš spavati.

Bitno je da čovjek dobro spava. I da u snu puno ne priča.

Bijeli bicikl je tek dekoracija.

***

–  Pišeš li?

– Pišem.

– Što pišeš?

Pišem svoje crvene nokte. Pišem grlo niz koje sam jutros pogurala jogurt sa žitaricama. Pišem svoj bazen u koji su se smjestili ljudi i njihove zgrade. Pišem izložbu koju nisam pogledala, a mogla sam. Pišem nonu pod čiju sam zaleđenu glavu stavila knjigu. Knjigu, zbog koje sam došla u ovaj grad.

Pišem pa će biti.

POČINJE KROKODILOV REZIDENCIJALNI PROGRAM!

Završeno je razmatranje prijava za Krokodilov rezidencijalni program u Beogradu. Od velikog broja aplikanata odabrana su tri prva stipendista koji će biti gosti udruženja KROKODIL i grada Beograda. To su:

TEA TULIĆ (oktobar 2012),
FARUK ŠEHIĆ (novembar 2012) i
DAŠA DRNDIĆ (decembar 2012)!

Zahvaljujemo svima koji su aplicirali. Vidimo se u Beogradu.

 

Konkurs za stipendije rezidencijalnog programa udruženja KROKODIL u Beogradu

Pozivaju se pisci iz centralne i jugoistočne Evrope da se do 10. septembra 2012. prijave za učestvovanje u projektu rezidencijalnog programa udruženja “KROKODIL” u Beogradu.

Stipendija za odabranog pisca uključuje jednomesečni boravak u opremljenom stanu u Beogradu, putne troškove i honorar u iznosu od 800 eur neto.

Stipendirani jednomesečni boravci za 2012. godinu biće organizovani u oktobru, novembru i decembru. Prijave mogu slati autori proznih dela, pesnici, dramaturzi, esejisti-kolumnisti iz cele Evrope.

Pisci će u Beogradu koristiti vreme stipendije za svoj rad i upoznavanje s kulturnim životom prestonice, a pored toga će imati predstavljanja kako u Beogradu tako i u drugim gradovima Srbije. U periodu boravka biće organizovana čitanja i tribine. Program ima za cilj da omogući autorima iz regiona i Evrope da upoznaju literarne i kulturološke prilike u Srbiji, a posebno u Beogradu, dok istovremeno domaća književna publika dobija jedinstvenu priliku da upozna rad odabranog autora.

Partneri: Mreža TRADUKI, Erste banka, Sekretarijat za kulturu grada Beograda,, Kuća legata, Beograd.

Prijava mora da sadrži:

– curriculum vitae (na srpskom, hrvatskom, bosanskom, crnogorskom, engleskom ili nemačkom);
– punu adresu (kontakt telefon i e-mail adresa);
– popis objavljenih dela;
– kratak opis planova rada u Beogradu;
– pismo preporuke izdavača ili udruženja pisaca.

Aplikacije poslati putem elektronske pošte na adresu festivalkrokodil@gmail.com

Više o našem udruženju pogledajte na www.krokodil.rs .